O nama

Sredinom 1990. godine inicirano je formiranje Saveza reformskih snaga kao pokreta društvenih, ekonomskih i političkih reformi jugoslovenskog društva. 13. oktobra iste godine, u Novom Sadu, formiran je SRSJ za Vojvodinu. Početkom 1992. godine stranka je promenila ime u Reformska demokratska stranka Vojvodine, a 20. maja 2000. godine u Reformisti Vojvodine socijaldemokratska partija.
Stranka je učestvovala na izborima za savezne, republičke, pokrajinske i lokalne organe vlasti sa promenljivim uspehom.
Procenjujući političku i društvenu potrebu za snaženjem socijaldemokratske opcije u Vojvodini i Srbiji, Skupština se u januaru 1997. godine nedvosmisleno opredelila za ostajanje partije na pozicijama moderne evropske socijaldemokratije, putu mira, prosperiteta, samosvojnog i brzog razvoja Vojvodine i Srbije, reintegracije ekonomskog i političkog prostora bivše Jugoslavije, zalaganja za integralističke procese na Balkanu, Evropi i u svetu.
Naš program je pokazatelj naše rešenosti da se i ubuduće borimo za ove ciljeve.
Dvadesetogodišnjica Reformista Vojvodine
Pre dvadeset godina, 13 Oktobra 1990. , zvanično je registrovana tada potpuno nova politička stranka “Savez rereformskih snaga za Vojvodinu”. U vreme kada su širom bivše Jugoslavije ratne trube pozivale i prozivale na svrstavanja pod nacionalističke zastave, kada su kartografi crtali nove karte budućih “velikih i malih” etničkih državica, kada se nad Balkanom počela spuštati duga noć, u Srbiji, već odavno utonuloj u svekoliki mrak, uzdiže se potpuno novi politički pokret.
Taj novi politički pogled na budućnost, koja se tada iznedrio, nije bila politika podela i deoba, već suživota, razvoja dekomokratije i reformi. Građanska, multietnička, multikulturna, i multikonfensionalna Vojvodina uvek je počivala na temeljnim evropskim vrednostima. Zato ne čudi što je Pokret za reforme, tadašnjeg predsednika Savezne vlade, gospodina Ante Markovića, ovde u Vojvodini našao najbrojnije, najvernije i najkompetentnije sledbenike i svoje prirodno utočište.
Reformisti Vojvodine odmah su bili na udaru, ne samo režima Slobodana Miloševića, već i opozicije, tada nezrele da prepozna nužnost reformi, daljeg demokratskog razvoja društva i institucija. Rezultati prvih izbora bili su relativno ohrabrujući, ali nedovoljni, da se ratno huškanje, a potom i rat zaustave.
Deset teških godina mraka, bede i ponižavanja nisu uspeli da unište ideje reformskog pokreta. On je uvek jasno definisao svoja viđenja o problemima sa kojima smo se suočavali, predlagao i nudio rešenja, insistirao na reformama, dosledno se zalagao za promene na temeljnim vrednostima socijaldemokratije i bezrezervno, za punu autonomiju Vojvodine, vodeći sve vreme doslednu antiratnu politiku.
Bilo je naravno i uzleta i stagniranja i razilaženja i delenja, kao i kod drugih partija. Ono što je važno, bez obzira na razlike u viđenjima aktuelnih zbivanja, je činjenica da su svi koji su reformiste tada napustili nosili u sebi ideju da su reforme neophodne i nužne i da evropske vrednosti treba da budu i opšte prihvaćene u Srbiji. Tu klicu reformskih ideja su, sa manje ili više uspeha, preneli i drugim političkim strankama i mi smo im na tome zahvalini.
Dosledni svojoj socijaldemokratskoj orjentaciji i demokratizaciji države, decentralizaciji Srbije i autonomiji Vojvodine, bili su poželjan partner u kreiranju i formiranju Demokratske Opozicije Srbije – DOS-a. Nažalost te ideje, iako su pobedile, nisu preovladale u Srbiji nakon odlaska Slobodana Miloševića sa političke scene.
Podeljeni interesima i ideologijama, zapetljanim u nedorađenim konceptima razvoja i budućeg puta Srbije, zaboravili su, ignorisali i potisnuli najveći deo predizbornih obećanja boreći se između sebe za prevlast i vlast.
Raspad DOS-a je bio neminovan. Na žalost i reformisti su se opet delili. Podelili su ih koncepti koji su im se nudili kao danajski darovi i vlastito ne snalaženje u okolnostima na koje sami nisu mogli bitno uticati. Ponovo su ideje socialdemokratije i reformi prenošene drugima, ali je, ne samo u imenu, već i u članstvu, ostalo dovoljno vatre i časno ime stranke, da svedoče o tome šta su reformisti nekada bili, šta jesu i šta će biti.
Iz te neugasle vatre, ponovo su se uzdigli i izrastaju u respektabilnu političku stranku novi-stari -“Reformisti Vojvodine”.
Preregistrovali su se kao prva politička stranka u Vojvodini i krenuli su ponovo u politički pohod, vođeni entuzijazmom novog početka i svojim temeljnim političkim vrednostima i ciljevima, koji su izdržali probu vremena i sva iskušenja u protekle dve decenije, a to su – evropska socijaldemokratija, izvorna autonomija Vojvodine u decentralizovanoj Srbiji i demokratske, strukturne reforme koje nas vode u Evropu.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *